Međunarodno putovanje u Slovačku 1. deo
Devetorica braće: Konvoj kreće na sever!
Svako veliko putovanje počinje onim prvim, noćnim pakovanjem, proverom pasoša i kafom koja treba da nas drži budnima dok svitanje ne preuzme volan. Naša velika slovačka avantura zvanično je startovala u četvrtak, 11. juna, kada je prva ekipa krenula iz Zrenjanina ka Novom Sadu.
Ovaj značajan put realizovan je u uspešnoj organizaciji Udruženja veterana 63.padobranske brigade - Banat, a glavni i najvažniji cilj bio je odlazak na svečano potpisivanje Memoranduma o saradnji sa našom slovenskom i padobranskom braćom u Slovačkoj.
Taktika za putovanje je odmah, još pre puta, bila precizno postavljena: krećemo sa tri automobila, a u svakom autu – po tri člana posade. Na dogovorenom mestu u Novom Sadu čekao nas je momenat spajanja kompletne delegacije. Zagrljaji i čvrst stisak ruke sa našom braćom iz Zrenjanina, Novog Sada, Zaječara, Vršca i Kragujevca. Kada se na jednom mestu nađu veterani 63. padobranske brigade, tu više nema različitih gradova, postajemo jedan tim, jedna velika bordo porodica u konvoju koji sigurno grabi ka cilju.
Iako je pred nama bio dug put, dogovor je bio kratak i jasan: nema puno stajanja kako bismo stigli na vreme za sve protokole koje su nam slovački domaćini spremili. Ipak, one jedne ili dve pauze kada bi se sva tri auta usklađeno isključila na benzinske pumpe, bile su čist spektakl. Topla kafa u glubo doba noći, veteranske priče i smeh koji se daleko čuo praznim parkingom dok se ekipe iz različitih auta preslišavaju ko ima bolju muziku i bolje vozače. Naravno, nije sve stiglo da se slika i sačuva telefonom – mnoge dobre prozivke i fore ostaju zaključane medju nama devetoricom.
Umor niko nije pominjao. Nosila nas je pozitivna energija, ponos što predstavljamo našu zemlju, naše udruženje i činjenica da idemo u posetu našoj slovenskoj braći po kupoli. Slovačka nas je čekala, a naš konvoj joj se približavao sa osmehom na licu.
Bratski doček: Padobranski gulaš i probni skok
Nakon celonoćne vožnje, uspešno savladanih kilometara i pređenih granica, naš devetočlani konvoj je u petak ujutru sigurno stigao na svoje odredište. A tamo – doček kakav se samo poželeti može, doček kakav jedino umeju da prirede braća po kupoli, zajedničkoj padobranskoj tradiciji i slovenskoj krvi. Domaćini iz “Kluba vojnih padobranaca Trnava” (KVV Trnava) dočekali su nas širom otvorenih ruku i sa istinskim poštovanjem.
Prvi trenuci susreta počeli su onako kako jedino i vredi među prijateljima: uz šoljicu jake, tople jutarnje kafe, čašicu prave domaće rakije za dobrodošlicu i puno iskrenih osmeha i čvrstih stisaka ruku. Sav umor od puta nestao je u jednoj sekundi. Kako bismo se što pre okrepili i povratili snagu posle dugog puta, domaćini su odmah izneli bogato, tradicionalno meze za doručak. Bio je to savršen uvod u dan koji je pred nama, sa prijatnom atmosferom i prvim zajedničkim razgovorima.
Dok smo mi uživali u razmeni veteranskih priča, evociranju uspomena i padobranskih anegdota, naši domaćini nisu gubili vreme. Podložili su vatru ispod velikih kazana i pod budnim okom svojih iskusnih padobranskih kulinara otpočeli majstorsku pripremu glavnog vojničkog ručka – vrhunskog svinjskog gulaša.
Ceo ambijent oko nas, okružen zelenilom i bazenima, bio je u znaku zajedništva. Sa posebnim ponosom i pažnjom istakli smo obeležja naše zemlje i naše jedinice, raširivši naše zastave koje su nedvosmisleno pokazivale ko je i sa kakvim srcem došao u posetu. Uz hladno pivo, domaću rakiju i neprekidni smeh, vreme do ručka nam je proletelo u najboljem mogućem raspoloženju. Ovaj zajednički obrok bio je mnogo više od običnog ručka – bio je to dokaz padobranske solidarnosti i porodične atmosfere u kojoj smo se od prvog trenutka osećali kao kod svoje kuće.
Pre ovog odličnog i bogatog ručka, i pre nego što ćemo se uputiti na zvanični deo protokola, usledio je još jedan izuzetno važan padobranski momenat. Kako pravila vazduhoplovstva nalažu strogu disciplinu, pre sutrašnjeg takmičenja organizovan je probni skok. Kako je naš brat iz Udruženja veterana 63. padobranske brigade – Kragujevac, imao uredno obnovljenu padobransku licencu, on je ponosno poleteo i izveo ovaj skok kako bi “osetio” teren i proverio meteo uslove. Mi ostali smo pratili skok sa zemlje, bodrili našeg brata i koristili priliku da dodatno analiziramo zonu prizemljenja. Skok je urađen vojnički i profesionalno, što je za celu našu delegaciju bila odlična uvertira pred ono što nas čeka.
Sa uspešno sklopljenim padobranom i puni pozitivne energije, krenuli smo da se spremamo za popodnevne sate i odlazak u Smolenjice, gde su nas čekale prve zvanične počasti...
(U sledećem nastavku: Spektakl na nebu iznad Smolenjica, veličanstven padobranski skok i polaganje venaca na grob Štefana Baniča... Budite uz nas!)